Socijalna anksioznost: zašto se javlja strah od drugih ljudi

Mnogi ljudi osjećaju nelagodu kada treba da govore pred drugima, upoznaju nove ljude ili budu u centru pažnje. Međutim, kod nekih osoba taj osjećaj prelazi u intenzivan strah koji može značajno otežati svakodnevni život. Taj problem se naziva socijalna anksioznost.

Socijalna anksioznost nije samo obična stidljivost. Osoba može imati snažan osjećaj da je drugi procjenjuju, kritikuju ili da će primijetiti neku njenu grešku. Zbog toga se javljaju misli poput:

„Sigurno misle da sam čudna.“

„Reći ću nešto pogrešno.“

„Primijetiće da sam nervozna.“

„Bolje je da ćutim.“

Uz ove misli često dolaze i fizički simptomi: ubrzano lupanje srca, crvenilo u licu, znojenje, napetost u tijelu ili osjećaj praznine u glavi. Osoba može početi izbjegavati situacije u kojima bi mogla biti izložena procjeni drugih ljudi.

Vremenom se krug anksioznosti može još više suziti. Neko počne izbjegavati:

upoznavanje novih ljudi

izlaganje na poslu ili fakultetu

društvena okupljanja

čak i obične razgovore u grupi

Iako izbjegavanje na kratko donosi olakšanje, dugoročno ono održava strah. Što više izbjegavamo situacije koje nas plaše, to nam one djeluju još opasnije.

Važno je znati da socijalna anksioznost ne znači da sa osobom „nešto nije u redu“. Vrlo često je riječ o obrascu koji se razvijao godinama – kroz iskustva kritike, odbacivanja ili kroz snažan unutrašnji glas koji stalno procjenjuje i kritikuje.

U psihoterapiji se ne radi samo na tome da osoba „prestane osjećati strah“. Strah je prirodna emocija i pokušaj da ga potpuno uklonimo često stvara još veći pritisak.

Savremeni terapijski pristupi, poput ACT terapije (Acceptance and Commitment Therapy), pomažu osobi da razvije drugačiji odnos prema svojim mislima i emocijama. Umjesto stalne borbe sa strahom, osoba uči kako da ga razumije, prihvati i nastavi djelovati u pravcu stvari koje su joj važne.

To može značiti postepeno vraćanje u situacije koje su ranije izazivale strah – ali na način koji je siguran, podržavajući i prilagođen osobi.

Mnogi ljudi kroz terapijski rad počnu primjećivati da se njihov odnos prema strahu mijenja. Situacije koje su nekada izgledale zastrašujuće postaju podnošljivije, a osjećaj slobode u odnosima sa drugim ljudima polako se vraća.

Ako prepoznajete neke od ovih obrazaca kod sebe, moguće je da se radi o socijalnoj anksioznosti. Dobra vijest je da se sa ovim problemom može raditi i da mnogi ljudi uz podršku psihoterapije uspijevaju razviti sigurniji i opušteniji odnos sa drugima.

Ako želite razgovarati o tome kroz psihoterapiju, možete zakazati termin putem ove stranice.